Ruža, najveći simbol ljubavi i romantike, nosi status „kraljice cveća“. Obožavana je na svim stranama sveta.
Iza imena ruže stoji istorija duga nekoliko miliona godina. To je cvet koji se zajedno sa svetom i ljudima menjao i razvijao.
Poreklom je sa severne hemisfere. Smatra se da je starija od do sada najstarijeg pronađenog fosila ruže u Kini i na Aljasci, starog 25 do 40 miliona godina.
Postoji mnogo legendi i priča o nastanku ruže, naročito o crvenoj ruži.
Jedna od legendi govori da je ruža, pre nego što je postala zemaljski cvet, rasla u rajskim vrtovima i to bez trnja. Nakon što su ljudi isterani iz raja, dobila je trnje, da bi podsetila ljude na njihov greh, a miris i lepota su ostali kao uspomena na izgubljeni raj. „Per aspera ad astra“ („Preko trnja do zvezda“) postao je moto ljudskog zemaljskog puta.
U mitologiji, ruža je povezana sa grčkom boginjom ljubavi – Afroditom i njenom ljubavlju – Adonisom. Ruža je prvobitno bila beli cvet. Kada je Adonis smrtno ranjen, boginja se, pritrčavši mu u pomoć, ogrebala na trnje i njena krv je obojila ruže u crveno. Otuda jasna asocijacija da je crvena ruža simbol besmrtne ljubavi. Ona nas opominje da ni vreme, ni daljina, pa čak ni smrt, ne mogu pobediti pravu i iskrenu ljubav.
Prema grčkoj legendi, Hloris, boginja cveća, naišla je na telo lepe nimfe dok je šetala šumom. Rastužena, gledajući prelepo mrtvo biće, odlučila je da joj podari novi život. Poželela je da je pretvori u cvet, čija će lepota sve zapanjiti. Pozvala je Afroditu da joj pokloni lepotu, šarm i radost, zatim Zefira, boga zapadnog vetra, kako bi rastero oblake i da bi Apolon, bog Sunca, mogao da baci tople zrake na nju i Dionisa, boga vina, koji će joj dati nektar i miris. Stvoren je novi cvet, stavljena mu je kruna i nazvan je ruža, kraljica cveća.
Prema arapskoj legendi sve ruže su bile bele, dok jedne noći slavuj nije ugledao prelepu belu ružu, zaljubio se u nju i pevao joj. Zbog prevelike ljubavi, slavuj je prislonio svoje telo na ružu, a njen trn je probio njegovo srce. Krv je kapala na ružu i ona je postala crvena.
U antici ona je bila simbol herojske hrabrosti, trijumfa i slave, a ne samo ljubavi i sreće. Ruže su se stavljale na grobove palih junaka i povezivane su sa zagrobnim životom.
U Rimu je jedan dan godišnje, najčešće u maju ili junu, bio posvećen ružama. Praznik Rozalija deo je kulta mrtvih. Rimljani su kitili vencima grobove svojih rođaka i prijatelja, a spomenike mazali ružinim uljem.
Ruže su predstavljale raskoš, bogatstvo i izvrsnost. Njima su ukrašavane svečanosti, vrčevi za vino, jeli su se slatkiši i pili ljubavni napici pravljeni od ruža.

Egipatska kraljica Kleopatra živela je u palati čije su prostorije bile ukrašene ružinim laticama. Podove svoje spavaće sobe posipala je crvenim laticama u iščekivanju dolaska Marka Antonija.
U hrišćanstvu, crvena ruža predstavlja Hristovu krv, a njeno trnje asocira na žrtvu koju je Isus podneo u ime čovečanstva. Latice su i znak Bogorodice.
Ružu često nalazimo na bojnim poljima na kojima su pali junaci. Neobično je da je tako nežan cvet istovremeno simbol smrti i ponovnog rađanja.
Ruža zauzima posebno mesto u svim umetnostima. Veličali su je pesnici, slikari, muzičari…

Ona predstavlja poštovanje, večnost, senzualnost, strastvenost, hrabrost, nadu, besmrtnost, savršenstvo.
Pitate se kako toliko značenja? Odgovor možemo naći u boji. Koju poruku želite da pošaljete, uglavnom zavisi od boje ruže koju izaberete.
Crvena ruža se poklanja kada želite naglasiti strast i ljubav prema nekome, ili da pokažete da cenite hrabrost te osobe. Ona je najpopularniji način da se kaže „Volim te“, idealan poklon za Dan zaljubljenih, neku specijalnu priliku ili kao poklon za svaki dan, bez posebnog povoda.
Žuta ruža znači prijateljska ljubav, zadovoljstvo; dok je nekada važila za znak ljubomore.
Bela ruža je simbol duhovne ljubavi, bezgrešnosti i čistote.
Buket crvenih i belih ruža označava slogu.
Topli tonovi narandžastih ruža simbolizuju želju i entuzijazam. Njima ćete savršeno pokazati obožavanje i privlačnost, sa skrivenom porukom strasti i uzbuđenja.
Ružičasta je povezana sa ženstvenošću, prefinjenošću, zahvalnošću, elegancijom. Poklanjanje ružičaste ruže nosi poruku divljenja i uvažavanja.
Plava ruža ne postoji u prirodi i zato označava nemoguće i nedostižno. Ako bismo je „pretočili“ u reči, poruka bi glasila: „Ne mogu te dobiti, ali ne mogu prestati da mislim na tebe.“
Crna ruža se najčešće povezuje sa tragedijom, smrću, izgubljenom ljubavlju… Ja želim da vam je predstavim malo drugačije. Crna ruža je elegantna, uzvišena i jako retka. Ona je zapravo crvena ruža, koja svoju boju menja zahvaljujući svojstvima tla koja se nalaze samo u jednom malom turskom selu Halfetiju. „Karagul“ ima cvet izuzetno tamne bordo nijanse, a tokom leta, zbog posebnih podzemnih voda reke Eufrat i teksture zemljišta, postaje u potpunosti crn. Poklonivši nekome crnu ružu, pokazujete mu duboku predanost i ljubav posebnu i retku, baš kao što je i ona sama.

Ako posmatramo malo šire, svetliji tonovi stavljaju akcenat na prijateljstvo, nežnost, brižnost, dok su tamniji tonovi vatreniji.
Cvet je uvek pravi izbor za poklon, a ruža, kao kraljica cveća, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.